Povijesna i gospodarska vrijednost ovog kraja u osnovi počiva na vrlo vrijednom prometnom položaju, što su među prvima uvidjeli stari Rimljani, čija su dva važna puta prolazila ovuda. Primjeri rimskog carskog novca pronađeni su na području Bjelovca i Borojevića kod mosta preko potočića Lovča, a danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

     U vrijeme velike seobe naroda, od sredine VI. do kraja VII. stoljeća, ovaj kraj naseljavaju Hrvati. Današnje područje Banovine bilo je sastavni dio hrvatske srednjovjekovne države i bilo je podijeljeno između Goričke, Gorske i Dubičke županije. U 14. stoljeću grad Zrin sa okolicom dolazi u posjed obitelji Šubić, koji od tada nose i atribut Zrinski.

     Nakon pada Bosne u turske ruke, učestale su i osmanlijske provale na područje današnje Banovine. Značajnije turske navale uslijedile su polovicom 16. stoljeća. Dvije od obrambenih utvrda Prevršac (Prekovrški ili Prekovršac) i Gradina u Komogovini, nalaze se na području današnje općine Donji Kukuruzari. Prevršac su podigli Zrinski negdje početkom 16. stoljeća kao obrambenu vezu između Kostajnice, Zrina i Gvozdanskog , u kojem su bili njihovi rudnici srebra. Godine 1577. i 1578., nakon velikih borbi, cijeli ovaj kraj pada u turske ruke. Različiti su podaci o sudbini utvrda na ovom području. Prema jednima, Turci su 1578. godine porušili Zrin, Gradinu u Komogovini i Prevršac, a prema drugima, neke od utvrda, među kojima i Prevršac, srušili su sami Zrinski nakon što su uvidjeli da se od stalnih turskih najezda neće moći obraniti.

     Prijelaz iz 16. u 17. stoljeće obilježen je na ovim područjima procesima kolonizacije stanovništva, čiji je glavni rezultat bitna promjena etničkog sastava. Iz rubnih dijelova Osmanlijskog carstva u pogranične krajeve Hrvatske dolaze Vlasi. Prva doseljavanja Vlaha zabilježena su još u vrijeme turske okupacije 1640. godine.

     Najveći broj današnjih naselja formiran je početkom i sredinom 18. stoljeća, što se posebno odnosi na naselja na obroncima Zrinske gore. U drugoj polovici 18. stoljeća jače će se razviti i naselja na značajnoj novoizgrađenoj prometnici koja je od Karlovca, preko Gline i Petrinje vodila do Kostajnice.

     Posebno je teško na ovim prostorima bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata. Prostor Banovine od 1941. godine bio je dio Nezavisne Države Hrvatske. 22. lipnja 1941. godine osnovan je Prvi sisački partizanski odred, pobjeda partizana 1945. dovela je do represije nad ustašama, četnicima i domobranima, nakon čega otpočinje dugotrajna obnova razorenog područja.

     Do novih promjena u ovim krajevima dolazi 1991. godine kada je, odlukom Sabora od 25. lipnja, Republika Hrvatska proglašena samostalnom i suverenom državom. U rujnu 1991. godine veći dio Sisačko – moslavačke županije okupirale su srpske snage, tako je i područje općine Donji Kukuruzari bilo okupirano sve do 7. kolovoza 1995. godine kada je oslobođeno u sklopu vojno-redarstvene akcije „Oluja“. Događanja 90-ih godina 20. stoljeća dovela su do migracija, promjene broja i sastava stanovništva. Nakon „Oluje“ većina domicilnog stanovništva napustila je ovo područje, a naselio se  veliki broj Hrvata iz Bosanske Posavine, srednje Bosne i okolice Banja Luke.